Stvarni zivot
Ma koliko moje reči bile melodramatične to je stvarni život. To nisu slike lepih uspomena u našem albumu za koje smo pozirali. Naš život čine i ona iskustva gorkog okusa na cije prisecanje nas hvata mučnina. Ali bez toga ovo se ne bih zvao zivot i Eva bi jabuku ostavila gde joj je bilo i mesto, a mi bi jos goli po raju hodali...Sve ima svoje zašto pa tako i ovaj uvod...
Upravo ti ružni događaji u mom životu su načinili od mene hrabru osobu koja se ne boji jada života... Sve moje planove koje je srušio neko ili nesto ja nisam ostavila po strani...Naprotiv, ja sam ih posle toga učinila jos lepšim i boljim. I pogađate...da, naravno da sam ih ostvarila...ja mogu sve što hoću...parola je koju nosim sa sobom kroz život. I prethodni text ima veze sa ovim...Onaj ko ga je čitao rekao bi mi da ne mogu sve.Da se nisam jos udala,i da sam bas sa tim bila nezadovoljna, ali čik pogodite....Ja imam novi status ...JA SAM SE ZARUČILA...I ovo mi je pružilo inspiraciju da i vama koji tamo negde svesni svega što život nosi i koji oplakujete svoju sudbinu i mislite da je vas sreća napustila.... kažem da nije..pustili ste je da se samo malo uspava...ako je želite kraj sebe lepo je probudite i dajte joj vremena. Dosta nas je koji nismo svesni svoje životne sreće...To je onaj lepi osećaj kad se setimo dragih osoba koje su sa nama i koje su bile sa nama...Onih koji su na ovaj ili onaj način naš život ispunili...sitnice koje smo dobili a koje je već davno prekrio pokrivač prašine toliko debeo da je to izgubilo svoj oblik a samim tim i naše uspomene na taj događaj.Jedna izjava mog mlađeg brata je obojila moj dan najlepšim bojama...Moj brat je shvativši činjenicu da će mu se sestra jednog dana udati, i otići iz naše porodične kuće, zaključio da on to nikako ne želi pod izgovorom da se neće imati sa kim svađati...meni je to bilo više nego dovoljno da shvatim kolika je ljubav između nas dvoje...Ma koliko to drugi možda ne vide ili ne shvataju ovo je bila njegova poruka da me voli i da ću mu jako faliti....